Tišina
Tišina leži mi na plućima,
mada znam da pokraj mene budna si,
sat sve glasnije otkucava,
teško da ću brzo zaspati.
Sumnja kao da me skinula,
ogoljela me sve do kostiju,
sad iza svakog osmijeha
slutim podsmjeh i prevaru.
Sve dok u meni živi
sumnja i nemir,
budi tu i dokaži mi
da imam zaklon u tebi
kad me niski udarci
zabiju duboko u zemlju.
Sve dok u meni živi
sumnja i nemir,
budi tu i pomozi mi
kad mi bliske osobe
pokažu tamno naličje,
i otkriju budalu naivnu.
Sumnja kao da me skinula,
ogoljela me sve do kostiju,
sad iza svakog osmijeha
slutim podsmjeh i prevaru.
Možda je vrijeme konačno
umiriti se,
uz novine i večeru
čekati lutrije.