….

Ja zapravo samo bježim. Bježim od osjećaja koji su se zarobili u meni. Bježim od nekih važnih odluka koje čekaju da ih donesem, da ih izjavim, a ja trčim od njih ne osvrćući se. Bježim od istina koje su me okružile, a ja u tom krugu stojim skupljena, manja od makovog zrna i glumatam kako…

Nastavi čitanje →

Kad bih mogla, ja bih sad radije nestala. Da me vise nikad ne bude, da mi se izbrise svaki trag sa lica zemlje. Kad bih samo mogla vratiti vrijeme, ispraviti greske. Covjek je takav, samo bi ispravljao proslo, ni ja nisam izuzezak. Ali kad bih samo mogla obrisati bol nekim ljudima iz duse, obrisati svoju…

Nastavi čitanje →

Jednom se čitav moj svijet ogledao u jednim očima. Jednom su jedne ruke moju sreću imale u svojim rukama. Pripadala sam jednom čovjeku cijelom svojom dušom. Lagala bih kad bih rekla da mi se to nije sviđalo, naprotiv voljelala sam taj osjećaj pripadanja, pripadanja njemu. Pa sam često u sebi znala ponavljati onaj citat od…

Nastavi čitanje →

….

Covjek ne prihvata promjenu drugog covjeka ukoliko to njemu ne odgovara. Ljudi ce prihvatiti samo ono na sto su navikli. Naprimjer, moj poviseni glas ni u kakvom slucaju nije dobrodosao, iako je opravdan, kao ni saka rijeci kojima se branim. One tada bivaju zlobne, kao i ja sama. A sve je to opravdano, sve je…

Nastavi čitanje →

U cijelom ovom ludilu ja sam zapravo izgubila sebe. I ovih par mjeseci ja sam sebi govorila da sam ja jaka i da ću to ostati. Zbilja, kad bi me čovjek posmatrao rekao bi da mi niko ništa ne može, nijedna bol, nijedna tuga, jer ja sam se tako ponašala, tako osjećala. A sad, ovih…

Nastavi čitanje →

Pomalo me strah vremena koje juri nekom ludom brzinom ne osvrćući se.  Treba mi nešto što će ubiti ovu tugu u meni i rasute komade mene spojiti i da onda napokon mogu reći da je moj osmijeh iz duše i da nema nikakve praznine u meni. A toliko je pitanja koja nemaju odgovore, toliko je…

Nastavi čitanje →

Voljela bih kad bih mogla svoja osjećanja i razmišljanja razvrstati, pa potom uredno složiti onako kao pod špagu. Kao kad čistim orman pa razvrstavam odjeću koja je za po kući, odjeću koja je za grada i onu koju bih trebala baciti ili nekome dati. Eto u kakvom sam haosu iznutra, ništa nije na svom mjestu,…

Nastavi čitanje →

jače od okova, teže od lanaca

Kao što čovjek ne može prizvati Sunce kad poželi malo njegove toplote, tako ne može ni da utječe na ono što se dešava u njegovim njedrima. Džaba sve sile ovog svijeta, ali to se tako lahko promijeniti ne može, malo naivno od mene što sam uopće pokušavala, ali uvijek vrijedi pokušati. Normala, pa ja. [IMG]http://i60.tinypic.com/2cdzsbt.jpg[/IMG]

Nastavi čitanje →